93

Prozac, prozac, prozac ... ne mogu vjerovati da sam još prije mjesec dana patio za Klaudijom. Sebična, umišljena beštija napustila me zbog par kg viška, par eura manjka i starog punta. A ja plakao i patio!! Sad napokon jasno vidim što je istina. Istina je da sam ja pametan, lijep, sposoban, obećavajući, snažan, poželjan, siguran, uspješan, a uskoro bogat i vitak! Kako će zinuti ta guska kada me vidi u pravom svjetlu. Ali kazna joj slijedi - neka slini za mnom! Možda bi i ona trebala uzimati prozac da joj se razbistri što je sve izgubila i kakva mora biti, ako hoće da ju uopće primjetim dok šetamo pse po kvartu, ona svog linjavog đukca, a ja svoju prelijepu labradorku.

Prozac, prozac, prozac ... uzet ću još koju tabletu dnevno više, da budem još poduzetniji, još bogatiji, još vitkiji, još poželjniji ...

Prozac - anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili, prema farmaceutskom  obećanju čuvaj mene noću danju, osobito pak me brani da mi uspjeh jal ne rani, a kad s ovog Balkana  pođem sretno da u američko nebo dođem, da se ondje sretan mogu vječno klanjat dragom  $ Bogu $